Mile Blažević

Mile Blažević rođen je 1954. u Maovicama. Osnovnu školu polazi u Solinu, srednju strojarsko-tehničku školu u Splitu. Umjetničko obrazovanje započinje u Splitu, gdje je na Pedagoškoj akademiji diplomirao likovne umjetnosti. Nakon toga upisuje se na Odjel kiparstva zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti gdje 1984. diplomira u klasi prof. Ivana Sabolića, i čiju Majstorsku radionicu polazi do njezina zatvaranja 1986. godine.

Član je ULUH-a i ZUH-a od 1984. godine. Od školske godine 1988./89. do 1995./96. predavao je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Akademske godine 1996./97. zaposlen je kao asistent na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sljedeće godine promoviran je u zvanje docenta. Godine 2019. u zvanju redovitog profesora odlazi u mirovinu. Uvodeći brojne generacije studenata u osnove kiparstva, Blažević usporedo istražuje i brusi svoj samosvojni osobni izraz u vlastitom atelijeru (D. Glavan). Sudjeluje u natječajima za javne spomenike, pri čemu vrijedi izdvojiti prvu nagradu na natječaju za Spomenik ramskim žrtvama 1992. i prvu nagradu na natječaju za spomenik Nikoli Tesli u Smiljanu 2006. godine.

Djelo Mile Blaževića posvećeno je velikim temama duhovne povijesti (sloboda, čast, plemenitost, patnja, ljubav…). Iz rada na tim temama redovito su nastajali veliki ciklusi (Vitezovi, Raspeće, Posljednja večera, Put križa, Dvoje…). 

U svojim skulpturama Blažević aktualizira pamćenje svijeta te se predstavlja kao kipar koji svjesno dolazi iz tradicije i koji u njoj stvaralački odgovorno ostaje. 

„Produhovljena jednostavnost“ (D. Glavan) djela je ona dimenzija po kojoj tradicija kiparstva u njemu dobiva oblik suvremenosti (M. Jozić).

Nastojeći s podjednakim marom na manuelnim i metierskim kao i na spekulativnim i konceptualnim sastavnicama kiparstva, Mile Blažević izgradio je jedinstvenu poziciju održavatelja i osporavatelja tradicije bez čijega je autorskog doprinosa nemoguće sagledati cjelokupnost suvremene hrvatske likovne produkcije (D. Glavan).